Podkast – Skraćeni korner 002

Skraćeni korner je serija podkasta o sportu autora Predraga Mijatovića i Marka Jovića koju možete pratiti na MultiRadiju. Skraćeni korner možete slušati na SoundCloud-u i Mixcloud-u, a gledati na Youtube-u.


Fudbal ⚽️ i košarka 🏀 su glavne teme druge epizode podkasta “Skraćeni korner” koja je juće imala premijeru.



TRANSKRIPT PODKASTA Predrag Mijatović: Hello, i dobro došli u novi „Skraćeni korner“, podkast u okviru „Multiradija“. Ja sam Predrag Mijatović, pored mene je, kao i prošli put, čovek koji je posle prošlog podkasta morao da ode deset dana u Grčku na more, da bi se odmorio jer se toliko istrošio, Marko Jović. Marko Jović: Dobar dan, lepo je biti ovde posle mora, ovako sad kad smo pocrneli malo i odmorili se, bar ja jesam i sad je skroz okej, sad sam spreman za nove pobede.

P: Dobro, dakle onda da krenemo od Lige šampiona, i od onoga što je bilo možda i najveća vest u leto, odnosno najveći događaj za to vreme kad nas nije bilo, plasman naša dva kluba u Evropu. Prvo hajde od Crvene zvezde, treća godina za redom u Evropi, druga godina za redom u Ligi šampiona. M: Jeste, veliki uspeh, veliki uspeh drugu godinu za redom, možda čak i u godini kada se to nije očekivalo koliko se očekivalo prošli put. Milojević i Zvezda rade sjajan posao, Milojević i Zvezda su nagrađeni za to što rade. Mislim, nisu nagrađeni, ovo je rezultat koji su sami zaslužili. Igraju bolje nego što su igrali prošle godine, pogotovo na tom nekom evro-nivou, bolje pogotovo u pogledu odbrane. Odbranu su podigli na stvarno evro-nivo, brane se izuzetno organizovano, izuzetno gusto, i zaslužili su da dođu do grupe. P: Da, odbrana im je najveći adut, i nije iznenađenje sad praktično ni protiv jednog kluba da sačuvaju svoju mrežu. Dobro ajde sada, izvukli su Bajern i Totenhem, teško će biti da tu odigraju sa nulom. U gostima sigurno ne, ali kod kuće je možda i izvodljivo. Prošle godine su imali taj Napoli u prvoj utakmici, tu su uspeli da sačuvaju svoju mrežu, i to je i dalje njihov najveći adut, ta odbrana. Milojević je tako zategao da svako zna svoju ulogu, svi rade ono što im je zadatak na terenu, brane se kolektivno, brane se, zaista, rekao si, na evropskom nivou. M: Da, drilovani su, i vidi se da su prespremni. Znaju tačno šta rade, i ne bi me čudilo da ne prime uopšte gol u Beogradu. Ne bi me čudilo, sad je možda to i pomalo optimistično, ali ne bi me čudilo i da se odbrane ni na strani, ako budu uspeli da održe to stanje uma koje imaju na domaćem terenu. Mislim, kod njih sve zavisi od trenutka motivacije, od toga kako će Totenhem i Bajern koji su jači protivnici ući u taj meč. Da li će Milojević i njegov stručni štab dovoljno zategnuti ekipu, što kažeš, i da li će je dobro pripremiti na ono što može da očekuje od Nika Kovača i od Poketina. Utakmica sa Olimpijakosom je otvorena, ali ja bih se pre svega vratio na sve ovo što se desilo u kvalifikacijama. Ja sam imao utisak da kroz kvalifikacije, Zvezda lako ulazi u Ligu šampiona. Ni u jednom trenutku nisam brinuo da li će Zvezda na kraju završiti u Ligi šampiona, čak i kad su došli do situacije da budu penali sa Kopenhagenom, gde je bilo stvarno i tvrdo i tesno.

Podkast – Skraćeni korner 001

Skraćeni korner je serija podkasta o sportu autora Predraga Mijatovića i Marka Jovića koju možete pratiti na MultiRadiju.

Počinje Premijer liga, a u susret ovom sportskom događaju na Multi Radio startuje sportski podkast SKRAĆENI KORNER. 🎧

Ukoliko niste stigli na premijeru podkasta Skraćeni korner, možete da ga preslušate i pripremite se za start Premijer lige! ⚽️


Podkast Skraćeni korner je podkast o sportu autora Predraga Mijatovića i Marka Jovića.
Predrag Mijatović: Dobar i dobro došli u jubilarni prvi „Skraćeni korner“ podkast u okviru Multi Radija. Ja sam Predrag Mijatović, a sa mnom u studiju je čovek koji će svaki put biti sa mnom u studiju – Marko Jović.

Marko Jović: Dobar dan, hvala na ovoj izuzetno tačnoj najavi. Ja ću stvarno biti svaki put tu, trenutno je baš lepo, nadam se da će tako biti i svaki put.


PM: Kao što i možete pretpostaviti iz naziva, „Skraćeni korner“ je podkast o sportu, svemu što ima ili nema veze sa njim. Danas, govorimo o engleskoj Premijer ligi. Engleska Premijer liga počinje u petak. Mare jesi li se uželeo fudbala?

MJ: Napokon! Ovo leto je bilo zanimljivo, ne mogu da kažem, ali nedostajalo mi je onog takmičarskog u fudbalu. Bilo je tih reprezentativnih akcija ali ništa dovoljno taktički i takmičarski za moj ukus. Komjuniti Šild je malo probudio tu neku staru boljku u meni i jedva čekam petak da počne sve ovo iz početka.

PM: Jeste, davno je prošlo vreme kad je reprezentativni fudbal bio najbolji fudbal, sad je to sigurno ligaški fudbal, klupski fudbal. Pa da onda krenemo i od, reći ćemo najbolje klupske lige na svetu – Premijer lige. Šta očekuješ od ove sezone u Premijer ligi?

MJ: Očekujem da se, pravo da ti kažem, praktično ništa ne promeni, pogotovo po pitanju krajnjeg ishoda, tabele i učinka generalno ekipa. Mančester Siti mi je i po ovome što sam video u Komjuniti Šildu i dalje bolji od Liverpula, a verujem i od ostatka lige sudeći po onome što su uradili tokom leta. Ne mora da znači da će ovo biti baš tako, ali čini mi se da ostale ekipe nisu dovoljno pojačale svoju konkurenciju i da Siti i dalje odskače od lige i da je bolji od lige. Da li ti misliš da je Gvardiolina ekipa bolja nego što je to bila prošle godine?

PM: Pa ne znam ni koliko je važno to pitanje da li su oni bolji nego prošle godine, mislim da je ipak važnije to koliko su njihovi konkurenti bolji, a nisam siguran da su nešto naročito bolji, odnosno da mogu da budu bolji nego prošle sezone. Tu pre svega mislim na Liverpul koji je osvojio tih 97 bodova što bi bilo dovoljno za titulu maltene u svakoj drugoj sezoni osim prošle ili eto pretprošle sezone. I to je ono što je najfascinantnije kod tog Mančester Sitija je što je sada za njih praktično postalo uobičajeno i normalno da osvajaju 95 bodova u sezoni što je nezamislivo bilo do bilo kog trenutka u Premijer ligi. I ne samo to što su prošle sezone isto prešli tu granicu, nego što nisu imali nikakvih problema sa motivacijom, znamo svi da je uvek teže odbraniti titulu nego ju osvojiti po prvi put, oni su prošle godine odbranili tu titulu bez ikakvih problema sa motivacijom. Gvardiola nije čovek koji će njima dozvoliti da se opuste tako da ne verujem ni da će s te strane biti problema ni tokom ove sezone, tako da mislim da su oni sigurno prvi favorit za titulu i da će tu titulu i ove godine osvojiti.

Skraćeni korner možete slušati na SoundCloud-u i Mixcloud-u, a gledati na Youtube-u.



"Hype" je OK: On je Žoao Feliks, dečko od 120 miliona!

Svet je jednostavno postao mesto koje se lako oduševljava, dajte mu minimalan povod i šansu da taj povod vidi pretvoriće u gomilu uzvika kako su ga upravo oni prvi primetili.
Izuzetno je lako prepustiti se hajpu, pogotovo kada za to postoji razlog. 
Danas svi vole da budu hipsteri, makar onoliko koliko vole da prođu na ulici pored nekog “poznatog”. Svet je jednostavno postao mesto koje se lako oduševljava, dajte mu minimalan povod i šansu da taj povod vidi pretvoriće u gomilu uzvika kako su ga upravo oni prvi primetili.
Svaka sfera života pri raspodeli oduševljenja proći će po zasluzi i “pregledima”. Fudbal kao zabava miliona dozvoliće vam da ostanete bez daha svakog vikenda i da svake subote za nekim stolom govorite kako ste baš vi otkrili “novog Mesija”.
Ko je gledao Benfiku ove sezone, sigurno da je sebi dao za pravo da kaže kako je svedočio fudbaleru koji će obeležiti budućnost, “novom Kaki” koji će dosegnuti veće visine od samog Brazilca.
Upravo tako fudbalska javnost reaguje ovih dana kada se pomene ime Žoao Feliks. Momak je najnovija nada portugalskog fudbala i još jedan igrač zbog kog ćemo poverovati da je “hype” u redu.
Mlađani Portugalac je sve ono što želimo na fudbalskom terenu, pokreti i osmeh deteta uz drskost i odlučnost najiskusnijeg među fudbalerima. I zato je lako zavoleti ga, zaljubiti se u njegov način jer nas on podseća da je još uvek ostalo zabave u ovoj igri.
Cela planeta je videla – Benfika ima novog dragulja!
Samo, raju koja bdi kraj ekrana svake “evropske” večeri kupuju golovi, materijalni dokazi da ste vredni njihovih reči. Feliks će i to lako obezbediti, gledaoci će se složiti da je mladi napadač “mnogo dobar” tek kada vide kako do vrha punu mrežu Ajntrahta u četvrtfinalu Lige Evrope.
On će kao garant kvaliteta postići het-trik, odneti loptu kući, a novine će već sutradan biti pune natpisa koji su za nekoga ko pusti suzu nakon svog trećeg gola pre teret nego potvrda.
Njegove igre su zaslužile hvalospeve puno pre četvrtka uveče, ofanzivac Benfike je ove sezone pokazao da Portugal neće stati sa “izbacivanjem” vrhunskih fudbalera.
Samom pojavom u prvom timu lisabonskog dugokosi ofanzivac je nagovestio da nije kao i svi ostali igrači koji poteknu iz raznoraznih omladinskih škola. Priključen je rezervnom timu “orlova” sa samo 16 godina, ubrzo je postavio rekord druge portugalske lige kao najmlađi igrač i najmlađi strelac.
Odskakao je od konkurencije i protivnika već u tom periodu i bez muke zaslužio poziv da se priključi najjačem sastavu ekipe sa “Da Luša”.
Svega 33 minuta u dresu “A tima” bila su dovoljna Žoau Feliksu da pokaže da ga tranzicija u ozbiljniji fudbal neće zaustaviti. Debitantski gol u lisabonskom derbiju protiv Sportinga posle jedva preko pola časa igre za Benfiku urezao ga je u teftere evropskih giganata i označio ga kao sledećeg “zlatnog momka” svetskog fudbala.
A sve je za Feliksa moglo da pođe i drugim putem. “Novi Kaka” je rođen u Vizeuu, 290 kilometara predaleko od Lisabona, ali zato nadomak Porta koji je iskoristio šansu i prigrabio ga kada mu je bilo samo osam godina.
On je bio član kluba iz lučkog grada sve do svoje 15 godine, kada su ga plavo-beli otpustili zbog toga što su ga smatrali nedovoljno fizički snažnim da ispuni zahteve koje postavlja seniorski fudbal.
Priliku da ispravi glupost iskoristio je njegov sadašnji klub, dao mu šansu i stvorio sebi razlog za podsmevanje velikom rivalu. Oberučke su prihvatili dugokosog dečaka i dopustili mu da svoj raskošni talenat podari njima i donese novu eru na “stadion svetlosti”.
Igre Žoaa Feliksa došle su kao prst u oko ljudima koji su mu dopustili da napusti “Dragao”, nastavio je da pleše po terenu na kojem god mestu na terenu da se zadesio.
Mladi fudbaler je “strogi” ofanzivac, pokriva sva mesta sa kojih ekipa može da bude opasna po protivnički gol. U prvi tim je ušao kao “desetka”, ali brzo se ispostavilo da svojim karakteristikama može da ispuni i nešto ofanzivniju ulogu u timu.
Najzanimljivija karakteristika portugalskog bisera jeste njegova omnipotentnost – sposobnost da odigra odlično na više pozicija u bilo kojoj formaciji i da na svakoj od njih bude nepredvidiv.
Osećaj za prostor i golgeterski njuh su ubedili Bruna Laža da ga koristi u samom vrhu napada kao podršku još jednom napadaču uz slobodu u kretanju. Žoao je dobar u presingu, ima odličan šut i brzinu, pa upravo time Benfika sa njim u špicu dobija hitrinu i prodornost kojima bi “razbila” protivničke defanzivce.
Na taj način ekipa dobija dodatni kvalitet, a mladi Feliks, iako van svoje omiljene pozicije, šansu da uđe u više prilika.
Protiv ekipe naših Jovića, Gaćinovića i Kostića uspeo je da ih iskoristi – i to tri puta – i da ponovo podigne pompu u fudbalskom svetu. Tri gola upisala su njegovo ime kraj još jednog rekorda, postao je najmlađi strelac het-trika u istoriji evropskih takmičenja sa svega 19 godina i 152 dana.
Hladnokrvnost iz penala, raketa sa 20 i kusur metara i dobro snalaženje u šesnaestercu za primicanje svoje ekipe na korak od polufinala evropskog takmičenja velika su vest. Možda veća od kvaliteta predstave koju je prikazao protiv Ajntrahta, ali manja od onog mnogo važnijeg – njegovog potencijala.
Benfika je ostala dovoljno strpljiva da svog novog mađioničara izbrusi dovoljno da mu veruje više nego transferima. I on je znao kako da im vrati.
Iz nedelje u nedelju Žoao Feliks pokazuje da je legitimni pripadnik novog talasa kvaliteta na terenima širom Evrope izluđujući odbrane i spretno koristeći svaku utakmicu da se istakne. Stvorio je od sebe gol-mašinu, stalnu opasnost za protivnika zbog koje je će poređenje sa legendarnim Rikijem Kakom biti potpuno razumno.
Luku Jovića su ispustili, a sada im malo i 70 miliona!
Stoga će već ovog leta u redu za njegov potpis biti ozbiljna gužva, najveći klubovi današnjice žele da njihova budućnost bude ista kao i budućnost reprezentacije Fernanda Santoša.
To je zapravo uspeh nove portugalske zvezde, oči drugih koji žele da njegovi kvaliteti budu i njihovi dok on sluđeno trčkara pomalo nesvestan da je đavo odneo šalu i da je na najvećoj pozornici zadužio kostim glavnog junaka.
Dugokosi tinejdžer već sada bi bio pojačanje većini učesnika “proleća” u Ligi šampiona, brzina donošenja odluka i način na koji ih sprovodi čine da “velikima“ na leto bude privlačniji od Maldiva.
Dok kruže priče da ga je Gvardiola već izabrao, Portugalac nastoji da pomogne svom timu da prekine “Gutmanovu kletvu”, koja je osudila Benfiku na stogodišnji post u evropskim takmičenjima, i osvoji trofej van svoje države prvi put od 1963.
Bliži se smena generacija u svetskom fudbalu, tužna realnost da Mesi i Ronaldo neće postati mlađi tera javnost da krene u potragu za novim idolima.
Žoao Feliks bi mogao da bude jedan od njih. Mladi napadač pleni lakoćom, nevinim izrazom na licu iako nemilosrdno urušava snove protivnika. Na dečijem licu i dalje se vidi iskrenost, želja da se i dalje igra fudbala u vreme kada fudbal već dugo nije samo igra.
Kapiten Portugalije ove sezone je prisustvovao derbiju između “svog” Sportinga i Benfike, između ostalog kako bi se i uživo uverio u kvalitete svog naslednika u tamnocrvenom dresu.
Imao je svetski superstar šta i da vidi – tinejdžer je u pobedi svoje ekipe rezultatom 4:2 proglašen za najboljeg igrača utakmice nakon što je postigao gol i iznudio penal za svoj tim.
“Najbolji fudbaler Portugala je danas bio na stadionu…i baš je lepo od Ronalda što je došao da ga gleda kako igra”, rekao je nakon tog susreta nekadašnji potpredsednik Benfike Rui Gomeš da Silva i u jednoj rečenici saopštio sva očekivanja svojih zemljaka u vezi sa bliskom budućnošću.
Mladi ofanzivac je novi omiljeni lik svakog hipstera, ali ne bezrazložno. Devetnaestogodišnji Portugalac slika je neke nove garniture igrača iz te države, pečat na dokumentu koji im garantuje da postoji fudbal i posle Kristijana Ronalda.
U klubu su svesni da Feliks neće biti njihov još predugo, pa stoga daju sve od sebe da pored novca koji će uzeti kroz njegovo obeštećenje otkinu poneki komad njegovog talenta i domognu se svih mogućih trofeja upravo u ovoj sezoni.
“Dečko od 120 miliona evra” kako ga već zovu u svlačionici ima jedan cilj – skidanje prokletstva Bele Gutmana sa lisabonske Benfike u znak zahvalnosti za prvu veću ulogu koju je dobio u svetu fudbala.
Svedočimo početku velike karijere, Žoao Feliks se krupnim koracima kreće prema fudbalskim visinama. Pomalo sluđen i nedovoljno zainteresovan, on je srećan što će dobijati priliku da se ponekad protiv najboljih na svetu pomalo “izigra” fudbala.
Ali, sigurno nije svestan da je time usrećio i celu naciju – Portugal je na nogama jer, po svemu sudeći, fudbal u toj državi ne namerava da prestane.
Autor: Marko Jović 

How did Villarreal’s dominance secure them a round-of-16 place?

Match Analysis 

After the away win in the first leg of the UEFA Europa League’s first round of the knockout phase, Villarreal welcomed Sporting Lisbon at the “El Madrigal” for the return game. Javi Calleja’s squad got back on the right track after a turbulent few months of bad performances, and the 1-0 win in Portugal was a breath of fresh air for the team. Marcel Keizer’s boys came to Spain hoping they could get the better of their opponents, but the situation on the pitch was hugely different than what Verde e Blancos planned beforehand.

This tactical analysis of the match indicates that Villareal dominated the game fully and that they are finally getting in the form they expected to be in from the start of the season.

Lineups

Both teams started in a 3-4-3 formation with the wingers in the inner corridors, and the wing-backs as the attacking options next to the sidelines.
Villareal went into the game without Santi Cazorla, so the midfield was held by Javi Fuego and Manu Trigueros, while Pablo Fornals and Dani Raba worked in the half-spaces and helped them in defence. The key player for Sporting was Bruno Fernandes who had the attacking support in Diaby and Bas Dost. Calleja’s idea was to double-team Fernandes with two fast players surrounding him, with Mario Gaspar as a right-centre-back and Llambrich as a right-wing-back.
Villarreal pressing drove Sporting crazy
The home team focused on high positioning and pressing the opponent. Javi Calleja’s boys had quite a compact setting when they were not in possession. They tried to go high-up the pitch and press the Portuguese in their own half, trying to force them to pass the ball to the flanks. The pass to the wing-backs was the pressing trigger for the home team. They always positioned themselves in order to let the pass get to Jefferson and Ristovski, so they could press them from several sides.
When the initial press didn’t work, the non-pressing part of the team came closer to the others and maintained the pressure on their opponents. The other trap for the Sporting players was intended for their defensive midfielders. If they got the pass from the wing-backs, they were usually surrounded by three players in yellow shirts.

Out of those types of situations, Villareal got the better of their opponents which resulted in lots of counter-attacks in which they had numerical superiority in the final third. Despite that, they didn’t manage to score from those situations because of poor decision-making and because of the good reactions of the Sporting Lisbon defenders.
Positional play for the home team came down to playing out wide. Fornals and Raba searched for the gaps between Sporting’s midfield and defensive line, positioning themselves in the half-spaces. It was a common occurrence that when the ball was on the left-hand side, Fornals positioned himself in the left-inner corridor and Raba played as a second striker on the right-hand corner of the box.

Fornals in the inner corridor freed the space for Pedraza to overlap and to be one of the main attacking options for Calleja’s team.

In defence, the Yellow Submarine sat in a 5-2-3 shape. If the pressing didn’t go as they planned, Villarreal retreated to a central or even a low block, letting the away team pass around their well-organised team.

Sporting’s game didn’t go as they planned

The Lions from Lisbon came to Ceramica one goal down to their opponents so they needed to go into the match with an offensive attitude. They tried to start their attacks from behind, searching for the midfielders in order to progress faster through the lines, but they were caught in a trap so that didn’t work for them. Because of that, they often surrendered the ball to Villarreal’s defensive line and then went high to press them.
Their pressing was not as good as Villarreal’s was, they had issues in compactness of the lines. Since Gudelj was watching Fornals and Raba the whole time, they were usually a few seconds late to press high. That created the gap between the pressing part of the team and the deep-lying midfielders, so the Yellow submarine had an easier way to break through the press.
If Sporting’s pressing was good and Gaspar, Funes Mori, and Ruiz were left with no passing options, they would try to skip the midfield in their build-up and search for Moreno to get out of the press.

Sporting scored their goal out of good positional defending and a huge mistake from Funes Mori. Bruno Fernandes took the ball away from him and had an empty field on the opposition’s half. H scored without any difficulties and got his team an unexpected lead.

Red card changed the situation

Jefferson’s red card at the start of the second half changed the tactical approaches of both coaches. Sporting went to a low block in front of their own goal, trying to protect the lead and to secure extra-time. Villarreal made a few changes in their squad, bringing Ekambi and Iborra in for Raba and Javi Fuego.
That meant Fornals kept searching for the gaps between the lines but with the help of Iborra. Ekambi and Moreno were the striking duo. At that moment, Llambrich was basically a winger.

After the last substitution for the home team, when Santi Cazorla entered the pitch for Llambrich, the Yellow submarine became more dangerous in front of Salin’s goal. In that phase of the match, four midfielders in Villarreal’s squad were constantly in motion, rotating their positions and trying to confuse the opponent.
The numerical superiority that Calleja’s team possessed resulted in an unguarded player on the flanks, which was usually Fornals or one of the two strikers.

The equaliser came out of the surplus of players that Villarreal had and out of the tiredness of the away squad. Cazorla positioned himself perfectly in the half-space on the edge of the box and passed the ball to Ekambi who was not guarded because of the lack of players Sporting had. The Senegalese striker then passed the ball to Fornals who was alone in the middle of the box, so there was no doubt about the finish.

Afterwards, the game became a total mess with Sporting trying to score and get themselves through to the next stage. But, Fornals’ goal ensured the round-of-16 for Villarreal since Sporting Lisbon didn’t have enough stamina to come back from the shock.

Conclusion

Villarreal are finally in the right form. After the win against Sevilla, the good result versus Sporting Lisbon, and more importantly the fact they played really well indicates that their struggles have come to an end. They outplayed their opponent with brilliant pressing traps which Calleja set up, especially in the first half. And the rotations up-front. Keizer’s squad weren’t prepared enough to cope with that kind of play, and their task was much more difficult after Jefferson was sent off.
The Lions were not at the top of their game – they were overpowered by their opponents, so the Yellow submarine deserved to go through to the next stage of the Europa League.
Autor: Marko Jović

Design a site like this with WordPress.com
Get started